Teško mi je u zadnje vrijeme, jer sve sto volim gubim.Čak odlaze i oni koji su rekli da nece nikad, od tolike ljubavi , zelja i snova, dobijem hladnocu i drskost. da, to meni radi moja ljubav, koja se uvijek promijeni kad smo udaljeni , ne prepoznajem ga nekad..najgore je sto on zna koliko ja njega volim,koliko mi treba, pa mu se može.Priznajem i ja sam ulazila u takve faze,kad bih ga mucila koliko sam bila hladna, ali ipak sad on dominira, a ja kupim sve u sebi, dok jednom ne zaustavim to ponizavanje, odbacivanje.
Moj savjet je cure, ne zanosite se ako vam je lijepo godinu, dvije, ne vezite se, i nikad ne pokazujte koliko vam je stalo, jer ce te isplakati toliko suza, kao sto to cinim ja, tesko je jer sam nemocna bez njega povrh svega , jer zelim samo da ga poljubim i zagrlim, znam da ce tad biti sve kao prije, toliko ga volim ljudi moji, nikog kao njega, a znam da i on voli mene, toliko puta je to dokazao, zaprosio me, radio razne ludosti , samo da prodje ovo vrijeme koje je preostalo, da konacno budemo zajedno, tad cu biti najsretnija na svijetu. Inace zivimo u udaljenim gradovima, nekih 140 km, svaki 10 dana se vidjamo , i sve bude super tih par dana dok je tu , cim ode oboje se slomimo, on vise , i tih sljedecih 10 dana placem vise nego sto neko za godinu….
Nema komentara:
Objavi komentar